Sisak- Lov na blagdan Sv. Stjepana ili ”Štefanje” tradicija je koju njeguje puno lovačkih udruga. Ove godine poziv je stigao iz LD ”Stari Gaj” iz Siska.

Hladno jutro nije spriječilo rano okupljanje lovaca u lovačkoj kući društva koje je ove godine proslavilo i 80. godina postojanja. Inače, LD ”Stari Gaj” je jedna od najstarijih i najmnogobrojnijih lovačkih udruga na području Siska, okuplja preko 100 članova koji raspolažu sa 8500 hektara raznovrsnog i kvalitetnog lovišta.

Razlog više zadovoljstvu ovom lovu je činjenica da sam početkom 80-godina prošlog stoljeća upravo u ovoj udruzi , zajedno sa sadašnjim tajnikom Marijanom Pešunom i lovočuvarem Dadom Brodarcem odradio pripravnički lovački staž, dakle moja prva lovačka udruga.

Nema previše poznatih lica na okupljanju što je i dobro, već pretežno mlađi ljudi , dosta njih poznam i iz drugih lovova.

Dočekuje me lovnik Dražen Vujić, i nakon evidencije , upućuje u današnji lov.

popis staje na 30 lovaca, od kojih je nešto gostiju. Postrojavamo se, lovce pozdravlja predsjednik društva Ivan Barić, uz čestitanje proših i dobrih želja u nadolazećim blagdana svim prisutnim.

Kratki dogovor, i kreće se put lovišta. Koliko sam uspio saznati o planu lova, prvi prigon se planira zatvoriti obećavajuću manju kotlinu sa gustom vegetacijom koja se , naravno na sigurnim udaljenostima nadovezuje na rijetka poluprazna naselja.

Temperature još uvijek ozbiljno ispod nule, zamrznuta zemlja olakšava lako postavljanje u zamišljenju potkovu i lov počinje. Vrlo brzo čuje se i prvi rad pasa te sporadična pucnjava, više iz pravca prigona . Sve traje vrlo kratko, manje od dva sata i dobivamo prve rezultate. Lov je svakao potvrđen, ali se lovnik ipak odlučuje na još jedan prigon na desetak kilometara daljem terenu. Uslijedio je bogat blagdanski gablec na jednom od najviših dijelova lovišta sa kojeg se vidi industrijska zona Siska kao na dlanu. Prekrcaj u terenska vozila i krećemo dalje, ovaj put na dosta nepristupačniji teren koji se ne lovi često

Duža vožnja, nekoliko strmih nagiba u šumskim vlakama koje terenci prolaze bez problema i dolazimo na još viši dio lovišta. Ovaj puta lov je potrajao malo duže, uz ugodnu temperaturu zapadne strane koja se iza podneva podigla solidno iznad ništice.

Za dana se okupljamo u lovačkoj kući, divljač je već tu, i samo se još čeka na pogoniće koji traže ponekog prerevnosnog pomagaća u lovu koji je odlutao.

U sam smiraj dana svi se okupljamo, zajedno sa psima daje se posljednja počast odstreljenoj divljači, zajednička fotografija i lov je završen.

Lijepo evocirane uspomenu na društvo iz mladih dana je završeno, naravno do sljedeće prilike i poziva.

Boris Savić