Zrinska gora-Lovačka udruga o kojoj se već duže vrijeme spremam napisati članak je Lovačka udruga ”Veteran-Hrvatska Banovina ”.

Prilika se dogodila sa pozivom na otvorenje na grupne lovove na svinje u istoimenoj udruzi koju mi je uputio predsjednik udruge Drago Matanović, general-pukovnik, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Hrvatske, koji je insistirao da ove funkcije ne navodim, ali ja ću to ipak iz istinskog poštovanja prema Dragi Matanoviću učiniti na samom početku.

Prelijepo sunčano jutro, poznati put kojim sam stotinama puta išao na ovu lokaciju i konstatiram da se ovde i nije dogodilo ništa posebno u zadnjih 5-6 godine koliko je prošlo od zadnjeg lova u u ovoj udruzi.

LU ”Veteran -Hrvatska Banovina” osnovan je ne tako davno, 2002. godine kao sekcija LU ”Veteran” sa sjedištem u Zagrebu, da bi prije nekoliko godine prošao transformaciju u samostalnu udrugu LU ”Vetran – Hrvatska Banovina”. I dalje okosnicu članstva čine hrvatski branitelji te dragovoljci i invalidi Domovinskog rata.

Broj članova je također varirao od 160 pa do 80 , da bi se ove godine zaustavio na brojci od 104 člana. Sama struktura članova je također zanimljiva, doslovno iz cijele Hrvatske , te nešto pridruženih članova iz Slovenije i Austrije.

Lovište kojim udruga gospodari je opet priča za sebe. Pretežno brdovito lovište Zrinska Gora 1, III/30, ukupne površine preko 13.000 hektara, okruženo rijetko naseljenim selima i sa samo jednim naseljem sa nekoliko žitelja u središtu lovišta. Obilje vode , još uvijek bogatstvo šuma, na većini mjesta gotovo nedirnute, sve su to uvjeti za vrhunsko lovište prvenstveno na divlje svinje, te trofejne prmjerake srneće divljači.

Kao i u većini sličnih lovišta prilikom preuzimanja zatečeno je potpuno devastirano lovište , bez ikakvih lovnih objekata. Danas LU ”Veteran-Hrvatska Banovina ima nekoliko lovačkih kuća te lovački dom koji je centar i ishodište svih zbivanja udruge.

Duži put od Siska, 50 km loših cesta završio je pred lijepo održavanim objektom gdje je već od ranog jutra, tradicionalno, upaljena lovačka vatra.

Predsjednik udruge Drago Matanović osobno je dočekao svakog gosta, a među okupljenim lovcima primjećujem i Ivu Žinića , župana Sisačko-moslavačke županije, te gradonačelnika Knina, Marka Jelića. Ugodno društvo i opušteni razgovori polako guraju lov u drugi plan, no lovačka truba poziva na postrojavanje. Nakon pozdrava te kratkog upoznavanja sa lovištem od strane Drage Matanovića, lov preuzima lovnik Ivica Ceković i dijeli uloge.

Dio lovišta koji je predviđen za današnji lov dobro poznajem, u neposrednoj blizini lovačke kuće i pripremam se na duži štandt. Jedna od blagodati ovog lovišta pored iznimnog bogatstva divljači su i prave tvrde prometnice kojim je cijelo lovište doslovno ispresijecano i povezano, tako da se u pravilu štandt postavlja uz neku od njih.

Sunčan dan uz ponešto vjetra, sporadični pucnjevi koji najavljuju da će lov biti uspješan i boravak na štandtu brzo prolazi , iako je trajao gotovo 3 i pol sata.

Lagani povratak u lovački dom, vatra i dalje gori. Vrlo brzo se, usprkos vrlo teškom terenu izvlači divljač, slijedi posljednji pozdrav odstreljenoj divljači, ugodan ručak i lijep te nadasve uspješan lovni dan je završen. Ručak, brzi pozdrav i rastanak, odlazak za dana jer većina gostiju i članova ima i nekoliko stotina kilometara za povratak. Uz laganu vožnju istrošenim cestama, prisjećam se svih onih godina koje sam proveo u ovom lovištu, nestvarno uspješnih lovova ali najviše predivne prirode koja me i dalje zadivljuje, gotovo nedirnuta , u samom srcu Hrvatske, na samo 70-tak kilometara od Zagreba.

Boris Savić