Hrvatska Dubica-Lovačka društva koja djeluju na samim rubovima Hrvatske uvijek su bila u podređenom odnosu na ostala, ponajprije zbog administrativnih ograničenja te smanjenja ionako ne prevelikih lovnih površina, a kada su tijekom Domovinskog rata prošla okupaciju i devastaciju, zaslužuju zaista poseban osvrt.

LD ”Jelen” Hrvatska Dubica je upravo takvo društvo, ugašeno, spaljeno , okupirano i izlovljeno tijekom 4 godine okupacije. Ipak već 1997. godine, na inicijativu trojice i danas ključih ljudi društva, sadašnjeg predsjednika Matije Mikulića, lovnika Milana

Ćorića, te odvjetnika Željka Stankovića, počinje projekt revitalizacije Lovačke Udruge.

…Počeli smo praktički iz ničega, gradnjom lovačke kuće na mjestu lokalne divlje deponije. Bila je to obaveza koju smo preuzeli i vratili u život lovačko društvo koje je osnovano , sada već davne 1946. godine, a koje je tada brojalo simboličnih 7 članova, a preregistrirano 1992. godine… rekao nam je u razgovoru Matija Mikulić, predsjednik društva, čiji je otac imenjak takođe niz godina , prije Domovinskog rata obavljao istu funkciju.

I stvarno, na samom izlasku iz Hrvatske Dubice, smjestio se je ”Športsko rekreacijski centar” Jelen. Ograđen i uređen kompleks, sa riješenim prilaznim putevima, nadstrešnicom za okupljanje lovaca, ribnjakom, streljanom za glinene golubove, gaterom i nečim posebnim – stazom za natjecanje vučnih konja, takozvanu “kladarijadu”. Sama lovačka kuća je priča za sebe, obišao sam ih dosta, ali ova nadilazi i većinu sličnih objekata u vlasništu Hrvatskih šuma. Potpuno novo zdanje, sa klimatiziranim spavaonicama, centralnim grijanjem, pomoćnom kuhinjom, vanjskom pečenjarnicom, na koje se nadovezuje mjesto za obradu divljači … mogli bi tako nabarajati u nedogled. Nije niti potrebno naglasiti da je sve gore navedeno učinjeno isključivo radom članova i privatnim sponzorstvima.

Danas kada je kompletna južna granica lovišta ujedno i granica sa ”Krajinom”, društvo broji 72 matična i 15 pridruženih članova, koji gospodare sa gotovo 6000 hektara lovišta.

Lovni fond je više-manje standardan za lovišta u ovim krajevima, divlje svinje, srneća divljač,i ostala sitna divljač . Poseban problem zadnjih godina je masovna pojava čagljeva, a pojavio se i vuk, što se odmah osjetilo na smanjenju lovnog fonda, ispračao nam je lovnik Nikola Ćorić na šetnji prema mjestu današnjeg lova.

Za ovu prigodu odabrano je samo središte lovišta, koje je opravdalo očekivanja, što se je i vidjelo na kraju lova u lijepoj ”šterki”.

Dan je završio kao što je i počeo, lijepo, drugačije, uz Stankovićevo ponosno prisjećanje na sada već pomalo davnu 1997. godinu kada ih je okupio Juraj Abaza zvan Đuka, i cijeloj priči dao zamah. I kao što je organizator današnjeg druženja rekao, ipak se tu radi o projektu koji se radi jednom u životu.

Boris Savić