Tržište lovačkog oružja u Hrvatskoj podložno je trenutnim promjenama koje su u pravilu posljedica  agresivnog marketinga, početnih vrlo niskih cijena, utjecaja društvenih mreža, podsvjesno uvijek pogledamo opremu koju koriste lovci čije profile pratimo, da ne govorimo mjesto na polici i u reklami ponekog dugovječnog lovačkog medija(čitaj tiskovine)jer ne zaboravimo koji je prosjek godina prosječnog lovca, dovoljno platežno sposobnog da i kupi nešto novo , a oni ne prate društvene mreže.

U zemlji u kojoj se oružje, optike i ostala oprema vrti oko njemačkih, austrijskih, ponekog češkog i talijanskog proizvođača, teško se prihvaćaju ”novotarije” bez obzira na očite prednosti, dizajn, kvalitetu, i nadasve cijenu.

Unatrag desetak godina, u početku stidljivo, a onda agresivno u velikim količinama pojavio lijep izbor nekolicine( od mnogih) turskih proizvođača lovačkog oružja, koji su bez obzira na krute zakonske regulative u svojoj zemlji, sa svakim novim pozitivnim zakonom gotovo trenutno počeli proizvoditi nove vrste lovačkog oružja. Nije ta priča od jučer, pažljivi promatrač koji zagrebe malo ispod površine mogao je primjetiti da najveće europske trgovačke kuće već duže od 30-tak godina uvoze i prodaju kvalitetne turske sačmarice pod svojim vlastitim novo nazvanim robnim markama. 

To je praktički eksplodiralo sa ulaskom Berette, tj prodajom licenci na turskom tržištu. Znanje, tradiciju i tehnologiju su imali, a o broju potecijalnih korisnika zemlje od 85 milijuna stanovnika ne treba niti razmišljati. 

Promjenom zakonske regulative prije samo nekoliko godina, ozbiljni proizvođači u Turskoj odmah se prihvaćaju proizvodnje lovačkih karabina, i tu nekako i počinje naša priča. Nakon što je okretna i spremna na rizike domaća firma Domjanković d.o.o. prihvatila rizik i uvezla , za nas velike količine lovačkih karabima manuelnog obrtno-čepnog sustava, izvrsnog sustava i dobre kvalitete, počelo je skretanje pažnje sa jeftinih Španjolskih(koje više nisu baš jeftine) i Čeških te početnih razreda karabina poznatih europskih i svjetskih  proizvođača na jeftine, kvalitetne, lijepe i nevjerojatno precizne tuske karabine. Prošle godine nekako ”ispod radara” Domjanković se odlučuje za još jednu novu akviziciju i  hrvatskom tržištu predstavlja  vrlo zanimljivog turskog proizvođača sa još zanimljivijim proizvodnim programom.

Riječ je o karabinima tvrte ARTTECH iz Turske koja za razliku od već prisutnih radi drugačije karabine od većine turskih proizvođača. Meni osobno kod manuelnih obrtno-čepnih karabina koji su dolazili k nama nije se sviđala samo jedna stvar, a to je izbor kalibara. Naime do sada su se ti karabini mogli nabaviti samo u dva kalibra 243 i 308 win, rade se još i u sve popularnijem 6,5 creedmoor, kalibru koji kod nas još nije saživio u pravoj i zasluženoj mjeri, pa i nema smisla uvoziti ga jer se uvjetuju veće nabavne količine.

ARTTECH je i tu napravio velik pomak. Osim tri različita sistema nudi  3 kalibra , među kojima će se svaki domaći lovac naći, a to su 308, 30-06 i 300 win. magnum.

Sticajem okolnosti, koje su naravno rijetko kada slučajne upoznao sam i predsjednika konzorcija Arttech, gospodina Hakima Artkina, u višednevnom lovu i obilasku Hrvatske.

U čemu je njegova tajna? Čovjek jednostavno obožava lov. U sklopu konzorcija se nalazi i visokotehnološka tvrtka za specijalnu obradu metala, pa nije bilo ni čudno da se obiteljski posao star preko pedeset godina nadogradi i sa proizvodnjom lovačkih karabina. Naravno da bi sve bilo drugačije i za Tursku pomalo vizionarski, prije nekoliko godina počinju i serijsku proizvodnju karabina u tri već spomenuta kalibra , ali i u tri različite akcije. Svi su izgledom vrlo slični i za sada najpopularniji poluautomatski karabin Arttech Prima , pumperica ”Pump action” Prima XP, i pravolinijski manuleni ”Straight pull” karabin Prima SP, poznatiji u vrlo skupim europskim inačicama(npr. Maral). Dakle, ulaze u igru bez ikone mauzerovog M98 sistema, obrtno čepnog sustava koji je danas još uvijek najkorišteniji sustav na standardnim lovačkim karabinima.

Prošle godine se u Hrvatskoj pojavio , zahvaljući Domjankoviću kao generalnom zastupniku za Hrvatsku, kontigent poluautomatskih karabina u svim raspoloživim izborima kundaka, a ima ih pet, drveni i četiri sintetička u raznim maskama, ovaj put u samo jednom kalibru, 308 win. Mislim da je i to bio jedan od razloga zašto sam bez veće pažnje prešao preko ove krasne puške, no sve je ispravljeno dolaskom u Hrvatsku gospodina Artkina i dogovorom oko suradnje te najavom nove pošiljke.

Ovogodišnja pošiljka je opet podrazumjevala  samo poluautomatske Prima karabine, ali u meni , možda najprimjerenijem kalibru za lovove za koje je namjenjen , a to je 30-06, opet u drvenoj i sintetičkoj izvedbi kundaka i dvije dužine cijevi,  56 i 61 cm.

Malo o samom karabinu. Zajedno sa gore navedenim dužinama cijevi, i ukupnom dužinom od 110 i 115 cm, upravo najbolja mjera za prigonski lov ili lov u pokretu. Tu su i  podesivi mehanički optički nišani, okviri  za 2+1, točno po zakonskoj regulativi.Više nije niti potrebno, radi se prvenstveno o pruženoj mogućnosti dva, eventualno tri vrlo brza hica, i upravo to je svrha poluautomatskog karabina u lovu.

Svaki dizajn je prvenstveno stvar osobnog ukusa, ali izgled ovih karabina je stvarno pomak za klasu, dvije od do sada viđenih turskih uradaka. Karabin je vrlo lijep, svaki detalj je dobro prilagođen vremenu i sve zahtjevnijim lovačkim ukusima. Dobro izbalansiran karabin, težine ozbiljnih 3250 grama, očigledno rađen za malo krupnije lovce, a to smo svi u zimskim uvjetima. Sa karabinom se stvarno lako rukuje, punjenje , pražnjenje. Sve ide vrlo fluidno. 

Nastavak opisivanja bi biło nagađanje i lijepe želje, sve dok se ne isproba u stvarnim  i realnim uvjetima, gdje adrenalin osim uzbuđenja može stvarati i probleme i gdje dolaze do izražaja stvarne funkcionalne osobine oružja. Druženje sa ovim karabinom nastavit će se  uskoro, kada dođe i moj primjerak. Siguran sam da će opravdati moja očekivanja u prigonskim i lovovima u pokretu, prvenstveno na crnu divljač za koju su na kraju i namjenjeni.

Boris Savić