Varaždin, Vinica- Sezonu izgleda zatvaram cijeli mjesec, svako malo pojavi se još poneki lov.
Kada sam dobio poziv za lov na divlje svinje iz LU ”Opeka”Vinica, prva asocijacija je bila ”da me dečki zafrkavaju”. Telefonski poziv i potvrda ozbiljnog poziva. Bio sam malo skeptičan, budući da već preko četvrt stoljeća lovci sa sjevera Hrvatske dolaze u lov na divlje svinje u Sisačko-moslavačku županiju i obrnuto kada su u pitanju lovovi na sitnu divljač, zeca i fazana.
Brza priprema, dekonzervacija karabina, dogovor sa Draženom Domjankovićem, ljepše je putovat zajedno i pada subota sa nekom čudnom prognozom koju sam navikao vidjet za Dalmaciju i Primorje.
Krasan sunčan dan sa temeperaturama kakve trebaju biti u ovo doba godine, još da je malo snijega.
Ugodna vožnja, brzo prolazimo Varaždin i evo nas na kavi u Bijeloj Hiži, okupljanju prije lovačkog doma u Vinici. Dočekuje nas dobro raspoložena ekipa i uvijek dobre volje, Tomislav Hrženjak predsjednik udruge. Brza kava i idemo prema lovačkoj kući. Lijep solidan objekt, u vlasništvu udruge, namjenjen hedonizmu i uživanju članova i njihovih gostiju nakon lovova. Tu je i solidno parkiralište, vanjska streljana, sve na jednom mjestu.
Ispred lovačke kuće već je lagana gužva, i odjedanput počinje vjetar koji sve više pojačava.
Piće dobrodošlice, pozdrav sa poznanicima i upoznavanje dosta novih. Lovaca se okupilo preko 60, brojka koja obećava i uspješnu organizaciju lova. Postrojavanje i lovnik Miljenko Hrženjak daje upute za današnji lov. Izdvaja se 10-tak pogonića i isto toliko pasa, a ostatak se dijeli u tri grupe koje trebaju zatvoriti lovnu prostoriju sa tri strane.
Pokret, vjetar pojačava, sreća da je sunčano. Kratka vožnja i vrlo brzo dolazimo do mjesta lova, brdovito okruženje, rijetka šuma, grmlje, puno lako dostupne hrane za divljač nadomak isturenih dijelova Vinice. Prema broju lijepo održavanih čeka vidim da je lovište vrlo aktivno.
Uz cestu se ostavljaju grupe koje se naknadno raspoređuju i zatvaraju lovni dio. Vjetar i dalje pojačava. Ostvljaju me na lijepom mjestu, spoju visoke šume i branjevine. Nažalost linija je 50-tak metar niže radi sigurnosti lova, i već vidim gdje bi se moglo očekivati prolaz divljači. Koncentracija je sada podijeljena na dvije prostorije sa težištem ”iza leđa” , vjetar i dalje pojačava, i pored teškog raspoznavanja zvukova , navlače se kape i spas je u suncu.
Vrlo brzo, iz očekivanog pravca čuju se psi, dolaze skoro do štanta i vraćaju se nazad. Vjetar definitivno nije na našoj strani, otkriva nas prerano.
Ipak, više po osjećaju, okrećem se unazad i u tom trenutku 3 praseta protrčavaju stotinjak metara iza naših leđa.Očekivano ali brzo i daleko, slijedi prava kanonada pucnjeva i siguran sam da je lov potvrđen. Slična situacija i nasuprot nama. Sve završava za dva sata. Okupljamo se u šumi u kojoj postaje opasno jer vjetar i dalje pojačava uz kišu opasnih suhih grana.
Nema mukotrpnog izvlačenja iz udaljenih jaraka tako da sve ide vrlo brzo. Opet kratka vožnja i iza lovačke kuće se već slaže štreka.
Svi su tu unutar pola sata. Lijepo složeno mjesto za počast divljači. Grančice sretnim strijelcima, zajednička fotografija i službeni dio lova je završen. Selimo se u kuću gdje je postavljen ručak dostojan svakog dobrog lovačkog restorana. Uskoro je tu i muzika i fešta se nastavlja u zatvorenom. Povratak po danu, rijetko za lov na divlje svinje, također su pokazatelj dobre organizacije. Dečki su se stvarno pokazali.
Navečer na vijestima saznajem da se vjetar napokon smirio, uz znatnu štetu na kontinetalnom dijelu Hrvatske.
Boris Savić
Komentari su zatvoreni