Kutina, Banova Jaruga- Malo je lovačkih udruga koje su se odlučile za organizacije pozivnih lovova prigonom na divlje svinje a da iz lova u lov mogu i garantirati dobar uspjeh. Jedna od takvih je LU ”Srndać” Banova Jaruga.

Lovna sezona je na samom vrhuncu, lovovi su toliko natiskani oko novogodišnjih blagdana  da je za određene dane teško pronaći slobodni termin u vrlo zgusnutom rasporedu. Ipak, lov u organizaciji LU ”Srndać” Banova Jaruga se jednostavno ne propušta. Nedjelja, dan prije blagdana sveta Tri kralja i jedno od najhladnijh jutara ove sezone. Gosti se polako okupljaju ispred lijepog lovačkog objekta u Jamaricama gdje se lovačka kuća i nalazi u samoj sredini lovišta.

Gužva ispred improviziranog parkirališta i pokušavam složiti sliku današnjih gostiju. Prevladavaju domaći gosti, najviše iz Istre, ponešto iz Dalmacije, Sjevernog dijela Hrvatske, nešto Slovenaca, ovaj put , bar koliko sam primjetio bez Austrijanaca i Talijana.

Jutro počinje uobičajeno, opušteni razgovori i međusobna upoznavanja, služi se , kao i uvijek, bogat doručak, ne nedostaje toplih napitaka budući da je temperatura poprilično ispod nule.

Doručak završava, a za to vrijeme , domaćin na osnovu prijavljenih lovaca, finalizira i plan današnjeg lova. Na popisu se nalazi nešto više od 60 lovaca, od čega trećina odlazi u prigon, a ostatak je taman da se kvalitetno zatvori prostorija lovišta planirana za današnji lov. Namještanja pozicija na štantu nema, svatko svoj broj izvlači iz šešira, pa kako te posluži lovačka sreća. Postrojavanje i uvodnu riječ drži Marijan Balaško, predsjednik i motorna sila ove udruge, dok organizaciju samog lova prepušta lovnicima.

Štant se dijeli u dvije grupe i iz dva različita pravca zatvaraju dio lovišta bez gužve na uskim ali dobrim prometnicama. Polako se počinje ostvarivati i planirana vremenska prognoza, jaki sjeverni vjetar koji je na mahove dosezao i olujnu snagu.

Mene osobno je zapalo mjesto na samom vrhu brda koje je dominiralo lovnim dijelom, a koje je osim potpune izloženosti vjetru izgledalo kao Gorski Kotar sa starim jelama, dobar pregled ali na sluh se nije moglo previše osloniti.

Vrlo brzo lov je počeo, a to ovdje znači dobar rad pasa, uz povremeno pucanje, koje se pretvara u kanonadu, zatim kraće zatišje pa opet sve iz početka. Odabrani dio lovišta je tako dobro odabran i zatvoren , da je doslovno svatko imao prilike vidjeti divljač, većina pucati a dobar dio lovaca i odstrijeliti. Lov je potrajao gotovo tri i pol sata, ali zahvaljujuči stalnoj napetosti i divljim svinjama koje su svako malo izlazile iz guštara i pretrčavale ispred lovaca, prilična hladnoća nije se osjećala.

Znak za završetak lova, i opet, uz pomoć gostiju i mehanizacije ulov se izvlači iz , ovaj put nešto nepristupačnijh dijelova, odmah transportira prema lovačkoj kući gdje druga ekipa evidentira, obrađuje divljač i odmah slaže u štreku.

Kao i uvijek sve ide vrlo brzo, pokazujući uigranost ali i koheziju domaćina kada su ovakve obveze u pitanju.

U sam sumrak i zadnji primjerak ulova je spreman za posljednji pozdrav i to se čini sa prvim mrakom. Svi se sele u unutrašnjost lovačke kuće, gdje opet dolazi do izražaja dobra organizacija. Svi stolovi su pripremljeni kao u ugostiteljskom lokalu, dobar izbor pića. Jelo je uobičajeno, izvrstan gulaš , ali nakon njega za ovo doba godine neuobičajena, ali vrlo ukusna kotlovina, koja je upotpunila ionako izvrstan lovni dan. Možda se sve čini sa previše superlativa, ali za udrugu koja ne pušta po potrebi divlje svinje iz lovki, koja gospodari sa nešto više od 5000 hektara lovne površione uz 50-tak članova, ovo su zadaci koje bi u većini udruga zahtjevale stotinjak lovaca. U svakom slučaju, ukoliko dobijete poziv iz LU ”Srndač” Banova Jaruga za prigonski lov na divlje svinje, nemojte dvoumiti , dođite i uživajte.

Boris Savić