Kutina, Ciglenica- Meni vrlo draga, za ovdašnje pojmove manja moslavačka lovačka udruga ” Jelen Ciglenica, bila mi je domaćin u ovotjednom lovu. Zadnji lov u kojem sam bio u ovoj nenametljivoj i samozatajnoj udruzi bio je zadnji lov u prošloj sezoni, dakle prije gotovo godinu dana. Tada je krasan lov za domaćine i goste organiziralo netom izabrano novo vodstvo udruge uz najavu niza projekata.

Danas sam pozvan u tipični društveni lov, bez suvišnih sadržaja i kao jedini gost.

Već na samom prilazu lovačkom domu, vidljive su značajne promjene. Prvo, novo asfaltirani prilaz domu, koji je uz jak nagib ceste i serpenitne prijašnjih godina otežavao prilaz, posebno po snijegu. Uslijedilo je zaustavljanje na potpuno novom, lijepo ukomponiranom parkiralište gdje me dočekao Danijel Papa predsjednik udruge.

Srdačni pozdrav, i uslijedila su daljnja  iznenađenja. Nakon ceste i parkirališta, novu stolariju dobio je lovački dom koji je i iznutra gotovo potpuno preuređen. Ispod proširenog dijela krova na kraju objekta napravljena je rasijecaona divljači i postavljena potpuno nova hladnjača.

”Sve ovo bilo je moguće ostvariti jedino uključivanjem svih članova udruge, donacijama pojedinaca, ali i pravovremenim i uspješnim reakcijama na razne natječaje, uz pomoć lokalne zajednice te Sisačko-moslavačke županije”.. rekao mi je Danijel Papa.

Inače, lovište III/110 Ciglenica je tipični predstavnik manjih lovišta poredanih uz moslavačku magistralu, između Popovače i Kutine, veličine nešto iznad 4700 hektara. Udruga trenutno broji 60 lovaca svih dobnih skupina, a gospodari kompletnom lovno gospodarskom osnovom od pernate do jelenske divljači , a od ove godine i sa muflonima, što i ne čudi budući da loviše na dobrom dijelu brdskog lovišta graniči sa , ne tako davno, najboljim lovištem na svijetu- Garjevicom, tadašnjeg vlasnika Ivice Todorića.

Upis lovaca staje na brojci 27, taman za jedan duži prigon uz samu granicu Garjevice.

Plan lova na slikovitoj karti karti objašnjava dugogodišnji lovnik Dragan Valjevac. Ovo ”pisano uputstvo” je također dio dugogodišnje tradicije LU ”Jelen” Ciglenica i ne sjećam se da sam nešto ovakvo vidjeo negdje drugdje, osim ponekog letka sa kartom lovišta.

Duža vožnja okolnim cestama, ulazak u predivne šume Moslavačke gore, još uvijek nedevastirane, i dolazimo u samo srce današnjeg lovišta. Strmi nagibi pomalo otežavaju hodanje i postavljanje štantda koje obavlja Ivica Kajgana tajnik udruge ali sve prolazi brzo i bez problema. Nakon dugo vremena vidim prave, vrlo brojne tragove crne divljači i upravo na takvom mjestu ostajem na štandtu.

Rijetka šuma i visoka kupina , bila su čista suprotnost prošlom lovu. Sva osjetila su bila preusmjerena u sluh. Ipak nedovoljno, nakon početnih pucnjeva, laveža pasa, pored mene je kao duh preskočio prosjeku lijepi vepar, koji je sve naše aktivnosti jednostavno odležao u trnju kupine petnaestak metara od mog mjesta na štantu , ne dajući mi niti najmanju šansu.

Dva sata povremenog pucanja i kontakata pasa sa divljači i lov je završen. Uslijedio je povratak u lovačku kuću, prepričavanje o viđenoj i odstreljenoj divljači , koja je već počela pristizati na mjesto na kojem će im se odati počast.

I to je još jedan lijepi običaj, lijepo ograđeno mjesto , obloženo brovim granama i lovačkim vatrama, bez improvizacija.

Gablec i rastanak do slijedećeg lova, uz dovoljno superlativa za jedno manje, neprimjetno društvo koje funkciunoira kao dobro uhodani stroj.

Boris Savić