Sisak-Vrijeme je otvorenja zajedničkih lovova na sitnu divljač i nekako je taj krug je svake godine gotovo isti.

Sredinom listopada, po pravilu, lovim sa starim društvom u meni posebnoj udruzi LD „Stari Gaj“  Sisak. Naime, to sam već spominjao, radi se o mojoj prvoj udruzi u kojoj sam i odradio ono staro dvogodišnje stažiranje i zauvijek  ušao u lovačke vode, početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Od onda se puno toga promijenilo, nema više smrada rafinerijskih postrojenja, teških oblaka i crvenog snijega Željezare Sisak, nekako je zagađivanje Termoelektrane Sisak prebacivalo ovo područje, ali i ono je bilo je tu. Sve to više ne postoji iako su na svakom koraku vidljivi podsjetnici na ta vremena. Sada su se nad ovim dijelom Siska nadvile neke nove opasnosti , tj. dvadesetak registriranih i prisutnih tvrtki koje se bave „zbrinjavanjem otpada“ , najavljen dolazak ogromnih farmi pilića uz svu prateću infrastrukturu koja ide uz tu djelatnost. Izgleda da je to sudbina Siska, stalno rješavanje tuđeg prljavog rublja. Svejedno, za sada udruga radi i ide naprijed.

Prekrasan jesenski dan i okupljanje pred velikim, sada  nanovo uređenim i obnovljenim lovačkim domom. Naravno gužva nije velika, ipak dvadesetak lovaca u dobrom raspoloženju prolazi evidenciju dolaska i nastavlja jutarnje druženje.

Lov vode lovnici Ivica Knežić i Ivica Španović, pravila se odmah postavljaju , ženke fazana se ne love. Pravila sigurnosti i lova ponavljaju se iz lova u lov. Uvijek ima poneki mladi lovac kojem je ovo prvi lov.

Lovi se dio lovišta uz samu lovačku kuću, a koji dodiruje rijeku Savu, te južne granice industrijske zone.

Kreće se iz  prekrasne, stare i očuvane šume Piškornjač i lov počinje odmah, teren baš kakav treba, kukuruz i sveže oranice se smjenjuju sa suhom travom, grmljem i zapuštenim parcelama. Na samom početku se vidi bogatstvo fazanske divljači, u nepunih sat vremena osobno sam imao puno pravih tvrdih „fermi“, ali osim jednog fazana sve su bile koke. Malo zbunjujuće za psa ali temeljni fond jednostavno treba zaštititi i sačuvati. Dobra organizacija se vidi i u činjenici da iako je prisutnost električnih pastira unosila nelagodu , doslovno svi su bili deaktivirani, što je zasluga domaćina i potvrda dobre komunikacije sa domicilnim stanovništvom. I tako gotovo 3 sata. Povratak pred lovačku kuću, lov je potvrđen, pozdrav divljači i dan završava sa tradicionalno dobrim ručkom, iz kojeg moram izdvojiti izvrstan i neuobičajen prilog, tjestenina sa zeljem, popularne „krautflecker“, koja se izvrsno povezala sa kobasicama i pljeskavicama od divljači.

Boris Savić