Petrinja-Prigodni lov u povodu blagdana sv. Huberta uvijek je poseban događaj. Godinama sam taj lov rezervirao za posjet LU „Fazan“ Petrinja, no unazad nekoliko godina poziv za taj lov iz petrinjske udruge nekako izostao. Ipak, telefonski razgovor, kratki dogovor i dolazak na lov u ponedjeljak je potvrđen. Nakon probijanja od Siska do Petrinje kroz jutarnju gužvu, radni je dan, dolazim nakon gotovo četiri godine do lovačke kuće udruge. Od prvog dana naslonjena na petrinjsku bolnicu, sada se lovački dom izgubio u novoizgrađenom naselju za stradalnike potresa. Parking ipak nije problem, ali postavlja se pitanje suživota velike i aktivne lovačke udruge i ljudi koji su privremeno smješteni u novoizgrađene objekte, a koji bi nakon toga trebali poslužiti kao depadansa doma umirovljenika. Suživot koji se teško podnosi, ali ovo su trpeljivi ljudi pa i ovo nije preveliki problem, iako je bilo puno drugih alternativnih lokacija.

Pred lovačkim domom uobičajena slika, polako se okupljaju sudionici današnjeg događaja. Većinom nova, mlada lica, ali i  dosta starih članova sa kojima se srdačno pozdravljam. Puno je vremena prošlo od zadnjeg susreta. Upis za lov, lagani gablec i sve je spremno za prigodni početak dana, svetu misu u prostorijama udruge. Misu je vodio don Ivan Borić, policijski kapelan sisačke Kapelanije, svećenik po mojem ukusu, neposredan, prizeman i vrlo komunikativan i izvan svete dužnosti.

Završetak mise i postrojavanje za lov. Prisutne pozdravlja predsjednik udruge Ivica Kihalić i daje riječ lovniku Marinu Mokroviću koji vodi lov na divlje svinje. Radni dan, lovaca nema previše, četrdesetak se odlučuje za lov na divlje svinje a nešto ipak za lov na sitnu divljač. Lovit će se Kotor šuma, naslonjena na prigradska naselja Petrinje i Siska. Kraća vožnja kroz ovu lijepu šumu, koja odolijeva svim napadima devastacije i dalje ostaje prekrasan zeleni dio na rubovima dvaju gradova. Šumski put tvrd i čvrst, dobro održavan, tako da ne treba ni terensko vozilo. Zaustavljamo se uz pomoćni lovni objekt kojih je u ovoj šumi dosta, još jedan kratki dogovor i počinje raspoređivanje na štantu. Lovi se manji dio lovišta, no u ovoj udruzi se to gotovo uvijek dobro odradi. U točno dogovoreno vrijeme lov počinje. I ponavlja se nešto što mi se često događalo u ovoj udruzi. Svakih dvadesetak minuta je prilika za pucanje, pojedinačna pretrčavanja divljih svinja. Naravno slijedi i realizacija i tako gotovo neprekidno manje od dva sata kada i lov završava. Izvlačenje i transport divljači ovdje nije problem, sve završava brzo. Počast divljači se ovdje daje na terenu na, licu mjesta. Šterka uobičajena za ovakav prigodni lov, bez imperativa količine. Kratak uobičajeni protokol, podjela grančica strijelcima i povratak u lovački dom, i sve to prije 14 sati. Brzo, glatko, dobro organizirano, bez beskonačnih prigona kojima nema kraja. Ekipa to još uvijek radi jako dobro. U lovačkoj kući sve spremno za prigodni svečani ručak, grupa koja je lovila sitnu divljač također je imala uspješan dan. Ručak, muzika , nakon toga strijelci obrađuju odstrijeljenu divljač, ipak sve završava za, sve kraćeg, dana. Kratka, ugodna vožnja do kuće, i usput razmišljam da udruga i dalje ima onu iskru koja ju odvaja od niza drugih, i po kojima je bar po meni bila u samom vrhu organizacije i realizacije prigonskih lovova.

Boris Savić