Palanjek Pokupski, Letovanić-Prigodni blagdanski lov koji nastojim ne propustiti je onaj koji već godinama bez prekida organizira LU „Vepar“ Dužica. Za one koji nisu najbolje upoznati sa udrugom i lovištem, ovaj niz naziva može biti pomalo zbunjujući. Radi se o jednoj od najmanjih udruga u kojima sam lovio, ispod 30 članova, sa malim lovištem jedva 2700 hektara, dodatno umanjen za brojna sela i velika vikend naselja koja su se zavukla uz obale Kupe i na krajnjim južnim padinama Vukomeričkih gorica. Ipak ne pamtim da sam ovdje doživio loše organizirani ili loše realizirani lov, rezultati lova su uvijek bolji nego što bi se očekivalo od broja učesnika. Sve rjeđe dolazim u ovu udrugu, ali sa nestrpljenjem očekujem ovaj lov.

Dan lova, još jedan pravi magloviti pokupski dan, težak i hladan. Do Palanjka Pokupskog, napuštenog sela, u kojem  je jedina aktivnost lovačka kuća udruge i nekoliko puta godišnje nema se osjećaj da je ovdje, nadomak Zagreba vrijeme stalo između napuštenih i oronulih kuća. Cijena nekih prošlih vremena. Put uredan, svježe nasipan, odmor za automobil. Na prilasku lovačkoj kući već je puno automobila, svi su uranili. Mnoštvo lovaca, domaćih i gostiju već je u veselom razgovoru i pripremama za lov. Većinu poznajem, dočekuje me agilni predsjednik udruge Ivica Puškarić, i saznajem da će se loviti teren koji mi je dobro poznat iz branja kestenja , gljiva i lova, budući da je nekoliko stotina metara od moje kuće za odmor, koja je sve više  funkciji.

Doručak, izvrsne kobasice, čaj od medice, kao i uvijek bogata trpeza.  Gotovo svi pozvani su i došli, slijedi tradicionalno postrojavanje, pozdrav i blagdanske čestitke od strane predsjednika Ivice Puškarića. Nastavlja lovnik Mario Bušić, odvaja prigon i dijeli štant u dvije grupe. Ovaj puta sve je u rukama čiste lovačke sreće, mjesto na štantu se izvlači iz šešira pa kako te zapadne. Vatra u pečenjari najavljuje i završni događaj  dana odojak i muzika. Kraća vožnja, okupljano se i zatvaramo dio šumovitog brijega i razvlačimo štant ispod dalekovoda, široke, pregledne i dobro održavane prosjeke. Gotovo cijelom dužinom sve je svježe izrovano od divljih svinja, dobar znak. Sa postavljanjem zadnjeg lovca , odjekuje niz pucnjeva, prerano, prigon još nije krenuo. Odmah nakon toga pada magla i vidljivost se smanjuje na jedva stotinjak metara, naravno mijenja se i i akustika šume, ali sve još u granicama sigurnog lova. Tijekom dva sata, ovdje volim te relativno kratke prigone, smjenjuju se lavež pasa i učestala pucnjava. I polako sve završava, u rezultat ne sumnjam. Ovaj put  moj dio štanta nije pomazila lovačka sreća. Sve se događalo na prilaznim obroncima u šumi i drugoj strani lova.

Povratak kroz vinograde do lovačke kuće i ovaj dio je gotov. Izvlačenje ovdje ide brzo i organizirano, traktor i quad, i vrlo brzo se slaže lijepa štreka, jedino se odužilo dok su pronađeni svi psi, nekoliko ih je i nastradalo. U sumrak počast divljači i čestitke uspješnim lovcima i selimo se u kuću na vrući grah sa kobasicom , za odojka će se još pričekati, uostalom noć je tek počela. Za to vrijeme domaći tiho i samozatajno obrađuju ulov. Odlazim nešto ranije i sutra je lov , treba se malo odmoriti. Opet sumaglica i noć. Na kraju lijepi lovački dan koji zaslužuje dobro mjesto u lovačkim sjećanjima.

Boris Savić