Zrinska gora- Konačno snijeg, solidan i u pravo vrijeme. Ispunjenje mojih lovačkih želja. Vikend koji ostatak Hrvatske proklinje za mene je vikend iz snova. Naravno tu je i pravo lovište za ovakve dane, Zrinska gora I i LU „Veteran Hrvatska Banovina“. Lov na blagdan Sveta tri kralja ovdje je obvezan datum u lovnom kalendaru i posljednjih nekoliko godina ga ne propuštam, bilo je i drugih poziva, ali kako bi rekao prijatelj iz udruge ….zna se čiji si, neka se nitko ne ljuti…….

Pripreme, više psihičke prije puta, budući da se ipak radi o cesti koja sasvim sigurno nije dobro očišćena, ako je uopće, bez mobilne komunikacije i sa najbližim naseljima udaljenim na desetke kilometara. Utorak rano ujutro, snijeg je padao cijelu noć, ralice su prošle, ali ceste su bijele, snijeg je samo razgrnut, prolazim Petrinju i Hrastovicu, situacija ista. Zelena dolina i dalje je prolazno, zimska služba je odradila dio posla i tako sve do Miočinovića, sela u podnožju Zrinske gore, gdje prestaje put i ostaju samo dva kolotraga u snijegu. Dobar test za auto, dobre gume i dalje se ide bez većih problema. Pamtim ovdje i preko pola metra snijega kada se u nekoliko navrata odustajalo od daljnjeg puta i sa ozbiljnim terenskim vozilom. Dapače vožnja je čak i ugodnija budući da je snijeg doslovce „sanirao“ razbijenu cestu i sve manje rupe od kojih se sastoji ova cesta, svake godine sve lošija unatoč povremenim sanacijama, su popunjene snijegom. Snijega ima dvadesetak centimetara ali bez problema se penjem uzbrdo slijedećih desetak kilometara. Među prvima dolazim pred lovački dom, i naravno meni omiljeno vanjsko ognjište već gori. Snježna idila upravo po mojem. Kao i obično lovce dočekuje predsjednik udruge Drago Matanović, razmjena čestitki i dobrih želja i povlačimo se u zatvoreni prostor, ogromnu zatvorenu nadstrešnicu koja bez problema prima preko stotinu ljudi. U valovima vrlo brzi pristižu i ostali lovci, respektabilan broj, preko očekivanja za ove vremenske uvjete. Snijeg i dalje pada, nije to snježna mećava, ali snježni pokrivač polako raste. Bez obzira na loše uvjete sve je dobro organizirano. Upis velikog broja lovaca teče vrlo brzo, tu je i stol sa kobasicama i čajem, sve baš kako treba. Puno poznatih lica, ali  kako mi kaže Drago Matanović, od početne ekipe samo je još 16 lovaca na spisku udruge. Ipak, puno mlađih lovaca daje sigurnost udruzi da će opstati u ovim turbulentnim vremenima.

Lovačko postrojavanje i nakon pozdrava predsjednika blagdanskih čestitki i dobrih želja za slijedeću godinu, prelazimo na događaj dana i lov preuzimaju lovnici Ivica im Domagoj Ceković, Ivan Đuriš te Slavko Barišić. Lovit će se teren prema Dvoru, radi lakšeg prilaza , ali svejedno prigonu ostaje težak zadatak, 3-4 kilometara uzbrdo po sve dubljem snijegu. Na štant odlazimo sa svojim vozilima i sve ide prilično brzo. Snijeg i dalje pada, a jak sjeverac na mahove  jako spušta  temperaturu sa stalnih -5C . Prvih dva sata prolazi prilično ugodno, usprkos niskoj temperaturi, snijeg snažno prigušuje zvukove tako da je teško procijeniti situaciju. Nakon 3 sata lov završava, povratak isti  putem, ovaj put uzbrdo po sve dublje snijegu, sve prolazi dobro. Većina lovaca zna da je ovdje preduvjet ispravan terenac sa pogonom na sve kotače te dobre zimske gume i to kroz sva godišnja doba, tako da i nema iznenađenja. Svi se okupljamo od vatre u zatvorenom i saznajem da je lov lijepo potvrđen, ali da će izvlačenje odstrela ipak potrajati. Ovaj put je ručak održan prije počasti divljač i moram pohvaliti izvrsnu  vruću juhu i roštilj za gotovo stotinu ljudi. Počast divljači a snijeg i dalje pada, muzika koja trebala zaokružiti večer nije se uspjela probiti do vrha Zrinske gore. Svejedno lovačka zabava do kasno u noć. Povratak kroz sada već dobro zametenu planinu, ne umanjuje ljepotu lovačkog dana, pravog bijelog lova.

Boris Savić

Foto: Boris Savić i Ivo Jurković