Sisak-Vrijeme je otvorenja zajedničkih lovova na sitnu divljač i nekako je taj krug je svake godine gotovo isti.
Sredinom listopada, po pravilu, lovim sa starim društvom u meni posebnoj udruzi LD „Stari Gaj“ Sisak. Naime, to sam već spominjao, radi se o mojoj prvoj udruzi u kojoj sam i odradio ono staro dvogodišnje stažiranje i zauvijek ušao u lovačke vode, početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Od onda se puno toga promijenilo, nema više smrada rafinerijskih postrojenja, teških oblaka i crvenog snijega Željezare Sisak, nekako je zagađivanje Termoelektrane Sisak prebacivalo ovo područje, ali i ono je bilo je tu. Sve to više ne postoji iako su na svakom koraku vidljivi podsjetnici na ta vremena. Sada su se nad ovim dijelom Siska nadvile neke nove opasnosti , tj. dvadesetak registriranih i prisutnih tvrtki koje se bave „zbrinjavanjem otpada“ , najavljen dolazak ogromnih farmi pilića uz svu prateću infrastrukturu koja ide uz tu djelatnost. Izgleda da je to sudbina Siska, stalno rješavanje tuđeg prljavog rublja. Svejedno, za sada udruga radi i ide naprijed.
